Dolazite iz neverovatne muzičke porodice (baka operska pevačica, majka u grupi COD). Koliko je taj "genetski kod" bio presudan da muzika postane vaš životni put?
" Muzika je za mene oduvijek bila nešto potpuno prirodno, kao disanje. Bukvalno sam pjevala otkad znam za sebe. Odrasla sam okružena muzikom , baka kao operska pjevačica, majka je isto pjevala operu a i isto je bila dio grupe Kod, i ta energija je bila stalno prisutna u našem domu. Mislim da to nije bio svjestan izbor, nego nešto što je jednostavno u mojim venama. To je dio mog identiteta, dio mog bića. Muzika je uvijek pronašla put do mene, i ja do nje. Bez obzira na životne okolnosti, ona je ostala moj najiskreniji način izražavanja i nešto što nikada nisam mogla, niti željela, da izbjegnem.”

Nastupali ste sa zvezdama poput Lepe Brene i Saše Matića, ali ste u Americi imali i ugovor sa tamošnjom izdavačkom kućom. Kako balansirate između balkanskog melosa i američke house i jazz scene?
"Sa 19 godina sam počela da pjevam u Chicagu po nasim klubovima, restoranima, a takodjer i otvaranja koncerata sa našim zvijezdama. Zanimljivo je da u tom trenutku ja zapravo nisam odrasla slušajući našu muziku, tako da sam morala da učim, da učim pjesme, stil, emociju i cijeli taj izraz. To je za mene bio jedan poseban proces, ali i jedno ogromno bogatstvo. Paralelno s tim, živjela sam u Americi i bila duboko uronjena u njihovu muzičku scenu. Pjevala sam house, EDM, američki Top 40, kao i jazz, i to je za mene bilo potpuno prirodno. Nikada nisam osjećala da moram da biram između ta dva svijeta. Naprotiv, mislim da me upravo ta raznolikost oblikovala kao umjetnicu. Balkanski melos nosi duboku emociju i dušu, dok američka scena donosi slobodu izraza i muzičku širinu. Ja sam imala sreću da živim i osjećam oba svijeta, i danas oni zajedno čine moj autentičan muzički identitet"